BHLD Text Logo
GNU/Linux operativni sistem

Linux je prije svega slobodan (libré) softver. Svako može skinuti izvorni kod sa interneta ili isti dobiti na CD-u. Ali Linux je i više od slobodnog softvera, Linux je iznimno kvalitetan softver, u čijem stalnom razvoju učestvuje na hiljade hakera širom svijeta.

Copyright © 2004 Udruženje Linux korisnika BiH
BabyTux

GNU/Linux razvijaju i promoviraju skupine volontera širom svijeta, koje međusobno komuniciraju putem Interneta. ULK BiH je upravo jedna od takvih grupa. Svako može učestvovati u razvoju Linux-a, kao programer, dizajner, poboljšavajući dokumentaciju, promovirajući Linux i Free Software itd.


Kratka historija Linux-a

Linus Torvalds je za vrijeme studija na Univerzitetu Helsinki koristio varijantu UNIX operativnog sistema nazvanu 'Minix'. Linus i drugi korisnici tog sistema su tražili od prof. Andrew Tanenbaum-a, kreatora Minix-a, određene modifikacije i poboljšanja, da bi čitav sistem bio upotrebljiv u svakodnevnom radu. Prof. Tanenbaum, koji je 'Minix' koristio na predmetu "Operativni sistemi" (na Vrije univerzitetu u Amsterdamu), odbio je zahtjeve smatrajući da bi u tom slučaju Minix postao prekomplikovan za potrebe njegovih studenata.

Tada je Linus odlučio kreirati sopstveni operativni sistem, koji će omogućiti korisnicima da uključe poboljšanja, ukoliko misle da su potrebna. Ta otvorena razvojna politika doprinijela je velikoj popularnosti Linux-a. Hiljade i hiljade ljudi širom svijeta je bilo u mogućnosti prilagoditi Linux svojim potrebama i te svoje preinake dati na raspolaganje drugim ljudima. Linux i Free Software su istovremeno i tehnološki i socijalni i filozofski fenomen. Da bi to bolje ilustrirali, vratićemo se još malo u prošlost.

UNIX (kako je sve počelo )

Godina je 1969. Operativni sistemi kakve ih danas poznajemo još ne postoje. Šta više, upravo je propao veliki zajednički pokušaj konzorcija više američkih organizacija, univerziteta i korporacija da kreiraju operativni sistem opšte namjene (MULTICS). Međutim, par inžinjera Bell Labs-a ne odustaje od ideje i kreiraju prvi UNIX sistem, napisan u asembleru, za računare koje su koristili u laboratoriji. Par godina kasnije (1973), za to vrijeme revolucionaran koncept - čitav sistem je ponovo napisan u programskom jeziku C, čime je znatno olakšano prenošenje UNIX operativnog sistema na druge vrste računara (čak i one koji tada još nisu postojali).

Ubrzo nakon toga, interesovanje za UNIX pokazuju najbolji američki univerziteti, lista govori sve: Berkley, Carnegie-Mellon, Massachusetts Institute of Technology, Stanford ... Bell Labs se nije bavio komercijalnim razvojem softvera i licence za UNIX su bile relativno jeftine. Došlo je do zanimljive simbioze: univerziteti su licencirali UNIX, koristili ga za istraživanja i razvoj (R&D), edukaciju studenata i daljnji razvoj samog UNIX-a. S druge strane, većina poboljšanja inkorporirana je nazad u "zvanični" UNIX. Zahvaljujući tom istraživačkom radu UNIX je postao najznačajniji operativni sistem u historiji. Taj utjecaj se osjeti na svakom operativnom sistemu kreiranom od 80-tih godina prošlog vijeka, pa na ovamo.

Sljedeće doba razvoja UNIX-a počinje 1980-tih. Odlikuju ga dvije značajne stvari, ARPAnet i komercijalizacija UNIX-a.

ARPAnet mreža je preteča današnjeg interneta. Sve do početka '80-tih, UNIX je koristio svoj sopstveni (primitivni) protokol za komunikaciju između udaljenih računara. Onda je učinjen značajan strateški korak prvom UNIX implementacijom ARPAnet-a, odnosno mrežnih protokola koji su ga činili. Time je sudbina UNIX-a i svih sličnih operativnih sistema postala nereskidivo vezana za Internet. Desetak godina kasnije, internet će biti značajan faktor za uspjeh samog Linux-a.

U isto vrijeme, američka megakorporacija AT&T (vlasnik Bell Labs-a), uviđa značaj UNIX-a i poduzima korake na komercijalizaciji UNIX-a, u isto vrijeme zatvarajući sistem za ljude izvana. Pojavljuju se i kompanije koje licenciraju UNIX od AT&A da bi kreirale sopstvene verzije UNIX-a. Ove nove verzije nisu bile potpuno međusobno kompatibilne, njihov broj se penje na više desetina, a što je još gore univerziteti više nisu mogli raditi na poboljšanjima, jer je UNIX postao komercijalni proizvod. (Primjer tužbe protiv BSD UNIX-a)

Iz gore navedenih i mnogih drugih razloga, Richard M. Stallman, profesor na MIT-u, 1984 godine osniva Free Software Fondation i započinje rad na GNU sistemu (GNU's Not Unix). Do početka 1990-tih uspješno je kreiran čitav set jako kvalitetnih alata i programa opšte namjene (koji su se mogli koristiti na svim UNIX-oidnim sistemima). Međutim, GNU sistemu je nedostajala još jedna osnovna stvar, kernel, jezgro operativnog sistema. Tu na scenu stupa junak naše današnje priče - Linux. Linux je samo kernel, a zajedno sa GNU sistemom čini GNU/Linux operativni sistem (prefiks GNU se često izostavlja).

Linux (nova šansa)

Već smo spomenuli razloge zbog kojih je Linus Torvalds odlučio započeti razvoj Linux-a 1991. godine. Ono što je bilo značajno u samoj realizaciji te ideje je da je Linus u stvari odlučio "od nule" napisati novi kernel koji bi bio kompatibilan sa UNIX kernelom, ali sa dostupnim izvornim kodom i liberalnom politikom oko izmjena tog izvornog koda. (1991. godine ste još uvijek mogli licencirati UNIX izvorni kod, ali ga više niste mogli mijenjati, prilagođavati). Linux kernel je licenciran pod GNU GPL licencom, čija je poenta u rečenici "Softver licenciran pod GPL možete mijenjati, prilagođavati, pa čak i prodavati, ali prilikom redistribucije tog istog softvera, ista prava moraju imati i drugi korisnici". Na taj način je efikasno onemogućeno da neko uzme rad zajednice i pretvori ga u zatvoren proizvod (kao što se desilo sa UNIX-om)

U to vrijeme, jedini drugi slobodan UNIX sistem, BSD UNIX, razvijen od strane Berkeley univerziteta, trpio je velike posljedice zbog tužbe AT&T-a; zbog navodnog kršenja copyright-a (tj. plagiranja softvera). Tužba je završena vansudskom nagodbom jer se ispostavilo da se desilo suprotno (mnogo BSD koda završilo je u "zvaničnoj" UNIX verziji) Nažalost, ta tužba je unazadila BSD UNIX najmanje 5 godina. Univerzitet u Berkeley-u se povukao iz razvoja UNIX-a, a nasljednik čitavog projekta, FreeBSD je na noge stao tek negdje 1995 godine, do kada je Linux ipak dobio mnogo veći momentum.

A momentum je došao sa prvom Linux "killer" aplikacijom, Apache web serverom. Možda niste znali, ali najveći dio Internet buma sredinom 1990-tih na svojim plećima je iznijela Linux + Apache platforma. U svom domenu, Apache je najuspješniji komad free softvera ikada napravljen (trenutno drži oko 70% tržišta). Konačno ste imali razlog da instalirate Linux na vaše Web servere. Naravno, većina Internet Service Provider-a je to i učinila. Ali to je bio samo početak dugog puta, puta do desktopa običnog korisnika.

Možda ste primjetili, sve ovo vrijeme pričamo o UNIX-u, a nismo niti jednom riječju spomenuli Microsoft Windows. Razlog je jednostavan. Tradicionalno, UNIX tržište bilo je orijentisano na "velike" mašine, a ne na "slabe" PC računare, koji nisu bili dovoljno brzi (danas više niko ne misli da su PC računari spori). Zahvaljujući takvom stavu, Microsoft je ostvario apsolutnu dominaciju na području softvera za PC. Procjenjuje se da preko 90% korisnika svih PC računara koristi neku varijantu MS Windows operativnog sistema. Krajem prošlog i početkom ovog vijeka Linux započinje svoj postepeni proboj na ovo jako primamljivo tržište. Trenutne statistike još uvijek su nepouzdane, uz nove računare se i dalje isporučuju MS Windows, Linux se može besplatno skinuti sa Interneta, pa nemamo tačne pokazatelje. Međutim, jedno je sigurno, taj broj je svakim danom sve veći.

Pojavile su se kompanije koje prodaju kompletne softverske sisteme zasnovane na GNU/Linux-u. Ove kompanije prodaju tzv. Linux distribucije (npr. RedHat, SuSE). Te kompanije u stvari ne prodaju sam Linux, nego podršku i održavanje. Za razliku od UNIX-a, pojava velikog broja Linux distribucija nije stvorila fragmentaciju tržišta. Program koji radi na jednoj distribuciji sigurno će raditi na bilo kojoj drugoj. Čak su i tradicionalni UNIX proizvođači prepoznali priliku da isprave greške iz prošlosti, tako da je većina odustala od klasičnog UNIX-a i prešla na Linux.

Situacija u kojoj se nalazimo danas može se opisati jednom rečenicom: "Kralj je mrtav, živio kralj." Klasični UNIX sistemi polako odumiru, (jedina dva preživjela su Solaris i AIX, kompanija Sun Microsystems i IBM) njihovu ulogu preuzima Linux. Možete reći: U redu, to ima veze samo sa velikim korporacijama, ali šta je sa običnim korisnikom? Da li je Linux spreman za desktop? Ovisno od tačke gledišta, možete reći da jeste, ili da je bio spreman još prije dvije godine. Ako smatrate da još nije, morate znati jednu stvar, biće spreman, jako brzo, brže nego što se nadate.

Kralj je mlad, lijep i moderan, i ima novo ruho.

Reference:
http://www.bell-labs.com/history/unix/
http://www.catb.org/~esr/writings/cathedral-bazaar/hacker-history/
http://minnie.tuhs.org/TUHS/Mirror/Hauben/unix.html
http://www.unix-systems.org/what_is_unix/history_timeline.html
http://www.princeton.edu/~mike/expotape.htm




WebdocImgWebdocImg
BHLD
    Originalna ideja: Vedran Ljubović
    Release manager: Adis Nezirović
    Dizajn stranice: Ahmet Mulalić